Tematska područja

1. SUVREMENE UGROZE SIGURNOSTI
Suvremeni oblici ugroza
Vojni aspekti i čimbenici suvremene sigurnosti
Suvremeni koncepti zaštite i sigurnosti
Zaštita kritične infrastrukture

Današnje je razdoblje ljudske civilizacije okarakterizirano ekspanzijom u svakom pogledu i to u takvim razmjerima da ju je nobelovac Paul Crutzen prozvao „Era Antropocena“: u nešto više od 100 godina usedmostručio se broj stanovnika na zemlji, a u tom istom razdoblju tehnološki i znanstveno smo napredovali do razine da se svakih sedam godina znanje i tehnologija pnapreduje za 100 %. Šta to znači u praktičnom smislu možda će dobro objasniti usporedba: Gotovo 5.000 godina tehnologija se nije znatno promijenila, a onda, pronalaskom baruta, parnog stroja i motora s unutrašnjim sagorijevanjem, električne energije, a zadnjih sedamdeset i nuklearne, počinje njezin ubrzaniji razvoj, u početku sporije, a sa prelazom u 20. stoljeće sve brže da bi prelazom u 21. stoljeće i znanje i tehnološki razvoj naprosto „esplodirao“. Prvi se tenk i avion pojavljuju prije samo 100 godina, a danas već imamo daljinski upravljive borbene sustave i na vodi i na kopnu i u zraku i u svemiru. Na prvi pogled i površno gledano veliki uspjeh, no dubljom analizom suvremene „ere antropocene“ pored navedenih uspjeha vidi se i vrlo ozbiljan razlog za njihovu analizu s obzirom na pojavu velikog broja novih, suvremenih antropogenih ugroza sa sve većim međuutjecajem prirodnih i antropogenih ugroza.
Navedena ekspanzija broja ljudi i tehnološkog razvoja obilježio je i suvremena ljudska društva i njihove ekonomije, sigurnost i obranu te društveno-socijalne statuse, a u svezi s time i politike. Da bi se prehranilo 7 milijardi ljudi proizvodimo dnevno gotovo 11 milijardi kilograma hrane dnevno, uzgajamo preko 22 milijarde životinja koje također pojedu dnevno preko 30 milijardi kilograma hrane. Za to trebamo poljoprivredne površine i farme i ekstenzivnu proizvodnju koje trebaju mineralna gnojiva, pesticide, medikamente, hormone rasta, aditive, konzervanse, a to znaći kemijsku, prerađivačku i inu induistriju koja pak treba energiju, energente i sirovinu. Tehnološki razvoj donio nam je automobile, mobitele, androidne sustave, pametne kuće i dr., a to također traži razvoj kemijske, prerađivačke i ine industrije koja pak traži energiju, energente i sirovinu.
Sve te industrije pored benefita i zadovoljavanja našeg hedonizma, stvorile su i nove prijetnje. Više ne trebate nuklearno, radiološko, kemijsko, biološko i toksinsko (NRKBT) oružje, imate sve ove industrije i njihova skladišta koja, inicirana prirodnim i/ili antropogenim uzrocima (terorizam, rat, tehnička pogreška, ljudski nemar i neznanje, ali i ljudska gramzljivost, bahatost i nebriga u stvaranju neprovjerenih i nepouzdanih tehnologija kao što je nuklearna fisija) stvaraju akutne i s vremenskom odgodom katastrofe sa nuklearnim, radiološkim, kemijskim i biološkim posljedicama jednakima, pa čak i većima od onih izazvanih NKB oružjem. Konkretno, u Hirošimi i Nagasakiju, gradovima koji su napadnuti nuklearnim bombama danas živi preko 3 milijona ljudi, a u Chernobilju i okolici od gotovo 2 miliona kvadratnih kilometara još stotinama godina neće moći živjeti ljudi. Primjer drugi: Samo u zadnjih 10 godina, u EU je zbog akcidenata u kemijskim postrojenjima evakuirano preko 20.000 ljudi, preko tisuću ozlijeđenih i preko stotina poginulih. Dakle, te nove prijetnje s ogromnim, nikad viđenim potencijalnim NRKB prijetnjama stvorili su vrlo opasno okružje za dijelovanje prvog odgovora: vatrogasaca, hitne medicinske pomoći i civilne zaštite.
Sa druge pak strane, taj isti tehnološki, ali i naš psiho-socijalni razvoj temeljen na hedonizmu i sve većem strahu da nam zadovoljavanje tog našeg hedonizma neće netko uskratiti, spremni smo to naše znanje i savladavanje tehnologije usmjeriti u razvoj novih oružja i novih borbenih sustava s kojima imamo malo ili gotovo nikakvu šansu poginuti, a istovremeno s njima osigurati rezerve energenata, sirovina i tržišta za našu robu. I tako započinje novo doba nekonvencionalnih i asimetričnih ratova (protiv onih koji nemaju navedene prednosti, ali imaju energente i sirovine i mogli bi biti dobri konzumenti naših proizvoda), ali i asimetričnih odgovora onih koji nemaju simetrićne oružne sustave u obliku terorizma.
Priroda globalne sigurnosti u protekloj se dekadi promijenila dramatično u korist nesigurnosti, preko noći poslovanje se našlo, zajedno s vladama nacionalnih država, u žarištu te nesigurnosti. Zadnjih nekoliko godina EU i NATO jasno su definirali djelokrug i podjelu najvažnijih prijetnji, a to su terorizam, proliferacija oružja za masovno uništavanje, organizirani kriminal, korupcija, proizvodnja i prodaja narkotika, fundamentalizam, trgovina ljudima te antropogene i prirodne katastrofe. Kada su definirane suvremene prijetnje poslovanju postalo je jasno da one ugrožavaju i samu srž međunarodne sigurnosti i životnog okružja, sam prosperitet pa i opstanak čovječanstva. U borbi protiv tih novih oblika prijetnji nisu dovoljne policijske snage i obavještajno sigurnosne agencije, već se mora pronaći i mjesto i uloga sustava zaštite i spašavanja te privatnog sektora i svih ostalih subjekata svih oblika poslovanja te preispitati uloga i zadaci vojnih saveza i policija.
Financijska i ekonomska sigurnost poslovanja u novom je okružju pod prijetnjom kao nikad do sad. Ekonomska je infrastruktura vrlo često meta novih oblika ugrožavanja, a samim time i poslovanje postaje dio linije fronte. Odgovore na pitanja kako na vrijeme prepoznati nove prijetnje i kako ih izolirati i smanjiti štete, odnosno kako efikasno odgovoriti na prijetnju, potrebno je pronaći u analizi ranjivosti svjetske ekonomije na nove prijetnje, utjecaju globalizacije na rizik poslovanja, u analizi djelokruga i skali trenutačnih prijetnji financijama i ekonomiji, a posebno u analizi specijalnih prijetnji kao što su organizirani kriminal i terorizam, elektronsko bankovno poslovanje, transfer novca, krivotvorenje i prijevare. Odgovori na navedene oblike prijetnji moraju biti pretočeni u praktičnu i efikasnu strategiju minimalizacije ekonomskog i financijskog rizika, i to nikako ne financijskog i ekonomskog sektora samog za sebe, već se očekuje i zahtijeva da država izgradi efikasan sveopći nacionalni sustav sigurnosti.
Pri tome se naglašava da tradicionalni obrambeni programi ne mogu adekvatno odgovoriti na nove ugroze i nužno ih je revolucionarno promijeniti u smislu integralnog pristupa sveopćem nacionalnom sustavu sigurnosti te povezivanja obrambenih programa u jedinstveni nacionalni obrambeni sustav kojim se izvodne djelatnosti obrane od oružane i neoružane agresije iz vana te nacionalni sigurnosni sustav koji podrazumijeva djelovanje cjelokupnog društva, države i svih državnih organa u uzajamnoj ovisnosti s ciljem jamčenja sigurnosti društvu, državi i pojedincu. Težište nove sigurnosne strategije treba biti na izgradnji efikasnijeg sustava planiranja i upravljanja kriznim situacijama, zaštiti kritičnih infrastruktura, efikasnom upravljanju resursima, te na realnoj procjeni cijene zaštite.

2. SIGURNOST LOKALNIH ZAJEDNICA I KRIZNO UPRAVLJANJE
Sigurnost lokalnih zajednica u globaliziranom svijetu
Problemi kriznog upravljanje u lokalnim zajednicama
Krizno upravljanje u lokalnim zajednicama – dobri primjeri
Sektorski pristup kriznom upravljanju u lokalnim zajednicama
Odnos lokalne, regionalne i državne razine u kriznom upravljanju

Na početku 21. stoljeća sigurnost postaje sve važnija i povezana je sa svim aspektima ljudskog života. Nova sigurnosna paradigma uključuje širenje koncepta sigurnosti po vertikali od pojedinca do globalne zajednice. Sigurnost se širi i po horizontali i na različite sektore društvenog života, od tradicionalnog vojnog, preko, društvenog i ekonomskog do ekološkog. Dinamične društvene promjene na globalnoj razini te u mnogim država u svijetu, utjecale su na smanjenje značaja tradicionalne države i jačanje međunarodnih organizacija na jednoj te lokalnih zajednica na drugoj strani. Posebno dinamičan razvoj povezan sa pitanjima sigurnosti imaju lokalne zajednice koje se susreću sa sve većim sigurnosnim izazovima na koje moraju učinkovito odgovarati. Prirodne katastrofe, organizirani kriminal, socijalni sukobi, ekološke prijetnje i migracije samo su neki od izazova sa kojima se suočavaju lokalne zajednice. Zbog toga lokalne zajednice razvijaju sustave kriznog upravljanja primjerene njihovim potrebama, ali i usklađenje sa regionalnom i državnom razinom. Cilj rasprave o ovoj temi je bolje razumijevanje uloge lokalnih zajednica u kriznom upravljanju i postizanju sigurnosti građana, ali i analiziranje različitih iskustava u Hrvatskoj i susjednim državama.

3. KONTINUITET POSLOVANJA
Upravljanje kontinuitetom poslovanja u kriznim situacijama
Upravljanje rizicima i analiza utjecaja na poslovanje
Strategije kontinuiteta poslovanja u kriznim situacijama
Sustavi za upravljanje incidentima
Planovi za osiguravanje kontinuiteta poslovanja
Uvježbavanje planova kontinuitea poslovanja

Kontinuitet poslovanja je mogućnost organizacije da nastavi s isporukom svojih proizvoda i usluga na prihvatljivoj razini i nakon nekog incidenta ili krize koja je uzrokovala privremeni prekid. Bilo koji incident, veliki ili mali, izazvan prirodnom katastrofom, slučajnim ili namjernim djelovanjem ljudi ima potencijal da uzrokuje prekid rada organizacije i isporuku njenih proizvoda i usluga. Takav specifičan incident, neočekivani i izvanredni događaj ili niz istih definira se kao kriza, koja može uzrokovati nesigurnost i prijetnje za ostvarenje strateških ciljeva organizacije.
Krize mogu biti različite. Jedne od njih su krize fizičke naravi čiji uzrok dolazi iz okoline ili su izazvane djelovanjem prirodnih sila, kao npr. poplave, potresi, suše, požari, itd. Uz to možemo imati i krize izazvane neadekvatnim korištenjem, neznanjem ili pak nedovoljnom edukacijom zaposlenika vezano za uporabu novih tehnoloških dostignuća ili zbog političke i gospodarske nestabilnost okruženja unutar kojeg organizacije posluju. Krizne situacije mogu biti izazvane i terorističkim napadima. Koji god bio uzrok krize, važno je na vrijeme pripremiti strategije postupanja u takvim kriznim sitaucijama te planove kontinuiteta poslovanja koji će omogućiti nastavak rada organizacije na prihvatljivoj razini.
U tu svrhu nužno je provoditi procjenu rizika i analizu utjecaja prekida izazvanog krizom na poslovanje organizacije. Rezultati tako provedenih analiza stvorit će preduvjete za definiranje jasnih strategija kontinuiteta poslovanje i definiranje prioriteta u oporavku pojedinih segmenata poslovanja. Temeljem toga nužno je pripremiti planove kontinuiteta poslovanja po kojima će se postupati u slučaju krize. Takvi planovi moraju detaljno razrađivati sve aktivnosti koje je potrebno provesti kako bi se poslovanje u slučaju krize nastavilo na unaprijed definiranoj prihvatljivoj razini te unutar unaprijed definiranog vremenskog perioda. Da bi takvi planovi bili učinkoviti u primjeni, nužno je testirati ih i sve sudionike informirati i uvježbati za njihovu primjenu. Takvim pristupom, organizacija osigurava svoj opstanak i u slučaju kriznih situacija.

4. KRIZNO KOMUNICIRANJE I UPRAVLJANJE OPASNOSTIMA
Krizni menadžment, komunikacijski menadžment i krizno komuniciranje
Specifičnosti odnosa s medijima u krizama
Tehnike, alati  i kanali  odnosa s javnošću u kriznim situacijama
Javnosti i krizna komunikacija
Studije  slučaja kriznog komuniciranja

U uvjetima krize sposobnost za efektivno komuniciranje sa ključnim javnostima je temeljno pitanje za svaku organizaciju. Informacije o postojanju krize u organizaciji dolaze do javnosti prije svega posredstvom medija. U uvjetima krize mediji će sami pronaći predstavnika za odnose s javnošću, sukladno istini kako „loša vijest potiče prodaju“. Suočavanje sa medijima je sastavni dio svake krize, budući da su mediji stražari koji u ime društva prate i prosuđuju sve značajnije događaje i ponašanje aktera koji u njima sudjeluju, ostvarujući pravo javnosti na informacije i nastojeći na taj način zaštiti javne interes. Mediji su ključni posrednik preko koga organizacija koja se nalazi u kriznoj situaciji komunicira sa ključnim javnostima i zato odnosi s medijima imaju još veće značenje tijekom trajanja krizne situacije nego li u normalnim uvjetima. Načinom izvješćivanja o krizi mediji utječu na njenu percepciju u javnosti  i mogu doprinijeti njenoj eskalaciji ili smirivanju, mogu adresirati odgovornost, utjecati na stupanj u kojem će biti narušen ugled organizacije kao i brzinu njenog postkriznog oporavka.

5. SUSTAVI, UREĐAJI, SREDSTVA I OPREMA ZA UPRAVLJANJE U KRIZAMA
Suvremeni sustavi za upravljanje u krizama
Suvremeni uređaji za upravljanje u krizama
Suvremena sredstva i oprema za upravljanje u krizama
Informacijski sustavi organizacija kriznog menadžmenta
Simulacijski sustavi kriznog menadžmenta

Nove tehnologije stvorile su i nove prijetnje u obliku nuklearnih, kemijskih i bioloških industrijskih postrojenja i njihova skladišta koja, inicirana prirodnim i/ili antropogenim uzrocima stvaraju akutne i s vremenskom odgodom katastrofe sa nuklearnim, radiološkim, kemijskim i biološkim posljedicama jednakima, pa čak i većima od onih izazvanih NKB oružjem. Za nevjerovati? U Hirošimi i Nagasakiju, gradovima koji su napadnuti nuklearnim bombama danas živi preko 3 milijuna ljudi, a u Chernobilu i okolici od gotovo 2 milijuna kvadratnih kilometara još stotinama godina neće moći živjeti ljudi. Primjer drugi: Samo u zadnjih 10 godina, u EU je zbog akcidenata u kemijskim postrojenjima evakuirano preko 20.000 ljudi, preko tisuću ozlijeđenih i preko stotina poginulih. Dakle, te nove prijetnje s ogromnim, nikad viđenim potencijalnim NRKB prijetnjama stvorili su vrlo opasno okružje za djelovanje prvog odgovora: vatrogasaca, hitne medicinske pomoći i civilne zaštite. Vrlo često prvi odgovor mora čekati od nekoliko sati do nekoliko dana da situacija dozvoli intervenciju zbog eksplozija, otvorene vatre, gelerizacije, urušavanja, visokih koncentarcija toksićnih tvari, malih koncentracija kisika, visokog intenziteta ionizacijskog zračenja, radioaktivne kontaminacije i drugoga. Kao primjer može se navesti i podatak da je od posljedica eksplozija u vojnim skladištima u samo zadnjih 10 godina poginulo preko 3.500 ljudi, a preko 12.000 je ozlijeđeno.
Paralelno sa tehnološkim rizicima i opasnostima, povećava se opasnost i od suvremenog naoružanja u obliku naoružanja i popratnih sustava IV. i V. generacije koji su glavni uzročnik nastanka nekonvencionalnih i asimetričnih ratova ali i asimetričnih odgovora onih koji nemaju simetrične oružne sustave u obliku terorizma.
Svi navedeni rizici i opasnosti stvaraju nova okruženja i nove situacije za djelovanje prvog koja su počela dobivati i svoj naziv „ekstremno vruća zona“ u kojoj pripadnici prvog odgovora ne samo da su izloženi pogibelji, već niti ne mogu ući u navedenu zonu. To su područja i situacije zbog kojih čovjek traži pomoć i tim istim novim znanjima i novim tehnologijama. Kao rezultat navedenog traženja pojavljuju se novi sustavi, uređaji, sredstva i oprema za upravljanje u krizama:
Informacijske tehnologije i informacijski sustavi: (senzori i detektori kao informacijske tehnologije: hidro-meteorološki, kemijski, radiološki, biološki, topografsk (lidar, GPS i dr.)i; video sustavi: kamere optičke, hiperspektralne, termo i dr.); (informacijski sustavi: dvije informacijske tehnologije = sustav).
Organizacije kriznog menadžmenta (vatrogasne postrojbe, organizacije hitne pomoći, policijske postrojbe, vojne namjenski organizirane snage i sl.) imaju posebnu strukturu i poslovne procese koji se odvijaju u nekoliko stanja (stanje pripravnosti, stanje rješavanja krize, stanje saniranja posljedica krize). Radi toga informacijska tehnologija (hardware i software) koja se primjenjuje u takvim organizacijama, mora dati potporu navedenim procesima u svim stanjima. Informacijski sustavi za ovaj tip organizacija posebno se projektiraju ovisno o njihovim misijama i procesima. Iako za neke od procesa postoji razvijena dobra aplikacijska porpora (npr. sustavi ranog upozoravanja), jedinstveni informacijski sustavi za ovakve organizacije, koji bi dali potporu procesima na sve tri razine (izvođenje, upravljanje i odlučivanje) su rijetki (s izuzetkom vojnih sustava).
Drugi oblik primjene informacijske tehnologije u organizacijama kriznog menadžmenta su informacijski sustavi koji daju potporu vježbanju donošenja odluka. Ovi su sustavi najčešće simulacijski sustavi koji provode simulacije u različitim područjima, koristeći geografske informacijske podsustave.
Daljinsko upravljivi sustavi: Svojom robustnom konstrukcijom i upotrebljenim materijalima mogu preživjeti u ekstremno vrućoj zoni, ukloniti alatima prepreke na pravcu intervencije, video i termo kamerama snimiti situacije, senzorima i detektorima izvršiti analizu ambijentalne situacije te u realnom vremenu i sliku i podatke poslati pripadnicima prvog odgovora i njihovim stožerima. Uz pomoć sustava na nadgradnji ćiji profil i namjena ovise o svrsi i cilju intervencije, mogu zapoćeti sa sanacijom akcidentalne situacije: gasiti vatru, dekontaminirati, ukloniti opasne tvari, neutralizirati eksplozivne naprave i mnogo drugoga, uključujući i evakuaciju preživjelih.
Najpoznatiji suvremeni daljinski upravljivi sustavi za potrebe obrane i sigurnosti su besposadne letjelice, poznatije kao „dronovi“ razlićitih tipova i oblika (krilni sustavi sa turbo-elisnim, elisnim ili mlaznim pogonom te sustavi sa helikopterskim pogonom, npr „kvadokopter“), opremljeni sustavima za izviđanje, nadzor i prikupljanje podataka ili pak naoružane borbenim sustavima ili nekim drugim alatima i priborima kao što je na primjer komunikacija, relejne stanice i sl. No svakako dronovi nisu niti jedini, a niti najbrojniji. Besposadnih, daljinski upravljivih sustava imamo u obliku podmornica i podvodnih vozila, raznih policijskih i vojnih, krivo nazvanih „robotima“, u borbi protiv improviziranih eksplozivnih naprava, za izviđanje, u borbenoj inžinjeriji, NBK obrani i sl.
Pored borbenih vojno-policijskih daljinsko upravljivih sustava u upotrebi se sve češće pojavljuju i daljinsko upravljivi sustavi za potrebe civilne obrane (civilne zaštite i vatrogastva) i civilnog sektora (inustrije) kao odgovor na ekstremno vruće zone.
Šta su u stvari daljinski upravljivi sustavi (DUS)? To su sustavi s kojima se sa žicom i bez žice upravlja na daljinu uz pomoć komunikacijskih radio frekvencija. Za razliku od njih autonomni sustavi su sustavi koji određene (definirane) radnje odrađuju autonomno, a kao primjer možemo navesti vozila koja od točke „a“ do točke „b“ dođu same bez ljudskog upravljanja. Takvi su i neki borbeni sustavi poput krstarećih raketa. Daljinski upravljivi sustavi mogu neke radnje također odrađivati autonomno, za što je potreban određeni softver koji će definirati i voditi sustav po definiranim algoritmima. Autonomija se u vojnom smislu odnosi i na energetsku ili energentsku autonomiju bilo kojeg sustava (daljinski upravljivi, autonomni ili upravljivi ljudskom posadom), a znaći da se sustavom može otići do neke točke i vratiti se nazad do polazne točke bez dopunjavanja energentom (naftni derivat ili nuklearni energent) ili energijom (elektrićnom najčešće). Robotski sustavi su pak sustavi koji uz pomoć umjetne inteligencije sami uočavaju i procesuiraju problem, donose odluku i sukladno istoj izvršavaju zadatke autonomno.
Uređaji: Suvremene ugroze traže i odgovore suvremenim uređajima kao štu su vatrogasni, dekontaminacijski, komunikacijski, filtracijski i kolpro uređaj za djelovanje u RKB uvjetima, uređaji za pročišćavanje vode i drugi. Svi uređaji koji se koriste za upravljanje u suvremenih krizama moraju zadovoljiti taktičke uvjete upotrebe u novim ekstremnim uvjetima poput nuklearnih i radioloških, kemijskih, bioloških, visokih temperatura, uvjeta urbanih središta i sl. Navedene izazove mogu podnijeti samo uređaji dizajnirani i proizvedeni u skladu sa najnovijim tehnološkim dostignućima i uz pomno proučavanje novih antropogenih izazova.
Sredstva i oprema za upravljanje u krizama: Pored sredstava i opreme za individualnu i kolektivnu zaštitu, u ovu kategoriju dolaze i sredstva i oprema za sanaciju te zbrinjavanje velikog broja ljudi i životinja u ekstremnim uvjetima koje stvaraju nuklearne, kemijske i biološke katastrofe. Nove tehnologije i novi materijali koji se koriste u dizajniranju i razvoju te u završnici i izradi navedenih sredstava i opreme bazirani su na aramidnim i semi-aramidnim materijalima te na kombinaciji prirodnih materijala sa novima, poput najlona 6.6 i slično, a rezultat su materijali otporni na visoke i niske temperature, otvorenu vatru, i druge fizičke štetnosti poput balističkog djelovanja, gelerizacije i fragmentacije blast i kraš djelovanja te radiološke, kemijske i biološke štetnosti.

6. SIGURNOST OKOLIŠA I ODRŽIVOST
Politike, strategije, planovi za siguran okoliš
Otpad iz mora – od teorije do prakse
Globalno onečišćenje i naš doprinos rješenjima
Opasni otpad –rješenja i dileme
Cirkularna ekonomija – siguran pravac ili nepoznanica
Aktualne tehnologije zbrinjavanja otpada

Pitanja zaštite okoliša usko su vezana uz sve djelatnosti čovjeka te se te ih je potrebno tako i promatrati. U društvenom okruženju često se govori o klimatskim promjenama kao globalnom problemu koji je nastupio zahvaljujući neodgovornom ponašanju generacija prije nas ali i sadašnjih generacija. Dijelom uzroke nalazimo u tehnološkom razvoju i industriji bez koje ne možemo u 21. stoljeću, no postavlja se pitanje kako odgovoriti na najbolji mogući način na ciljeve održivosti u svom okruženju i dalje. Velik dio pitanja zaštite okoliša o kojem se godinama ne razmatra ili nedovoljno govori pitanje je opasnog otpada, otvorenih tzv. «crnih točaka», vojnog otpada, sigurnost i kvaliteta opskrbe pitkom vodom, energetska stabilnost i obnovljivi izvori energije te sve izraženiji problem otpada iz mora. Iako se u hijerarhiji postupanja s otpadom navodi činjenica da je prevencija otpada prvi i najbitniji korak u cjelovitom sustavu gospodarenja otpadom postavlja se pitanje kako pronaći zadovoljavajući omjer između sigurnog i lijepog okoliša, tehnologija i otpada. U kontekstu razmatranja širine okolišnih tema i kroz navedene tematske cjeline probat će se doći do odgovora.